Sturgeon the master communicator was close to tears – but still faces more questions
Sturgeon, izvrsni komunikator, bila je na rubu suza – ali još uvek treba odgovoriti na više pitanja
Sturgeon the master communicator was close – Nikola Sturgeon, jedna od najvećih političkih talenata svog generacije, poznata je po odlučnosti i posvećenosti svojoj poslovnici. To je delimično posledica emocijske povezanosti sa svojim ciljevima, a takođe i izuzetne sposobnosti komunikacije – savršena u kontrolisanju argumenta, u debati, u školi ili bolnici. U razdoblju pandemije, ali i tokom godina između breksit skandalnih sporova, ona je bila neizbežna za neke političare, a za mnoge je bila uzdržano zavoljena. Svojim stilom komunikacije, Sturgeon je uvek ostavljala dubok utisak na medije. Ona nije očekivala lakoće – niti je dozvolila lakoću drugima. I kad su joj postavljali pitanja, ona je brzo i strpljivo odgovarala, često naglašavajući pravdu svog pitanja.
Ovaj put, sastaviti je bio izuzetan. U nedelju, tokom dugog razgovora, bilo je jasno da je prethodno sastavila argumente. Njeno odbijanje da se smatra zaslužena za činove kojima je njeno supružnje, Peter Murrell, zaradio od strane stranke koju je dužno vodila. Iako je postojala jasna šema zabrinutosti za finansijske nepravede, ona je odbijala da prihova nešto drugo. Na rubu suza, komunikator se na nekoliko prilika morala da zadrži samokontrolu, pažljivo dišući da održi svoj angažovan. Mada je bilo očigledno da joj je bio tešak, njena toplina je bila očigledna za svaku klasu – od traumatičnog iskustva do pitanja koja je postavila.
“Njegov nepokorostenje nije moje – ja sam čista, i nikada nisam prepoznala ništa zločinno,” rekla je Sturgeon tokom razgovora. Njen utisak je bio topl, ali i zavidan, jer je jednostavno prepoznala svojstva svoje vlastite političke ličnosti.
Međutim, neki su mislili da je sama igrala svoju dramu. Svojim početnim naglašavanjem oštećenja i dubokog emocijskog posledicama, ona je predstavljala priču koja se uključuje u personalni rat. Kada je rekla da Murrell nikada nije dao jasno objašnjenje svojih čina, neko bi mogao da smisli nešto drago – sasvim uverljivo. Kada je govorila o blagu koje je njegovo supružnje dao u Šetlandu, njen bol bio je sporo, ali jasno očigledan.
Sturgeon je na rubu suza, ali nije propustila da se odbrani. Kada je posle otkrivanja korupcije bila nasred odgovora, njen izraz je bio dvojben. Nije bio dovoljno izražen za sve da budu zaista obuzeti, ali i dovoljno da podseti nekog da je sama odgovorna. Kada su joj postavljali pitanja o njenoj poslovnoj književnosti ili o tome kako je obračunala unutrašnje žalbe, ona je ponovo osvetlila svoj autorski stils. Nije bilo optuživanja – niti je bilo osuđivanja. Tamo gde su drugi mogli da joj podsete na pitanja, ona je nađena na špijunskom kursu, ponavljajući da je pravda za nju.
Ipak, njeni kritičari i politički protivnici nisu bili zadovoljni. Iako je Sturgeon završila sa svojom verzijom ove neobične priče, uvek postoji više stvari da se saslušaju. Ovaj položaj izaziva pravu emocionalnu dugotrajnost – a jednom je bilo jasno da je ona na rubu promene. Kada je rekla da je bila “pozvanica” ili “razjašnjena” od policije, sve su pitanja ostala u zatvorenom krugu. Iako su policije odlukle da ne dostavi optužbu protiv nje, to nije značilo da su svi grešci bili uredno i predvidivo. Kritičari su upozoravali na to da joj nije dovoljno da suđa da se odgovori svim zatvorenim pitanjima.
Pat McFadden, jedan od njenih ministara, je zvao za javno ispitivanje. “Mora da se nađe odgovor na sve nejasnoće,” rekao je. Sturgeon je znao da je njen izgovor ne znači potpunu pravdu – ali je držala na sebi svoju slobodu i moć, čak i kada je bilo jasno da joj je izgubljena. Iako je njeni značajni poslovi propali, njen stil komunikacije ostaje isti. Ona je izrazila spremnost da ne slabe – i neće dozvoliti da joj neko nađe krivu.
Glavni problem ovog slučaja nije samo politička kriza, već i izuzetno izražena osoba – i zauzvrat, stvarnost koja je stala na odgovor. Iako je Sturgeon imala predstavu o tom konfliktu, njen izraz – njen zdrav razgovor – bio je ono što je ostavilo dubok utisak. Njeni izgovori bili su kratki, ali dubokim intonacijama. Ona je ostavila osećaj da joj je polako preostala vlast – a ona je značajno pokušavala da joj ne izgubi poslednji izraz.
Ušteda je bila da se razgovor završi – ali nije bio kraj. Iako je njeni protivnici već pokušavali da joj oduzmu krilca, njeni javni komentari su ostali na najpametnijem mestu. Tako da su ljudi na kraju mogli da zaključe da je Sturgeon – iako je zatvorena – i dalje nosi nešto od prave moći, koja joj je uvek povezana sa komunikacijom. Kada je imala bilo šta da kaže, ona je izrazila točno – i njeni kritičari znače da će joj pitanja posle tebe da se nastave.
Kada je posle odgovora na još jedno pitanje izražila samopouzdanje, bilo je jasno da je bila spremna za otkrivanje svoje pjesme. Njeni priči su bili jasni, ali i sâm razgovor o toj porodičnoj žrtvi nije bio dovoljan da joj daje slobodu. Zato su joj reči odražavale činjenicu da je pitanje moći – i da je ona još uvek na vođstvu. Sve to, međutim, nije bilo dovoljno da joj da iskreni smirivanje – iako su suze izražavale osvetljenost, ona je ostala u stanju opozicionog odgovora.
Njeni političari i saslušivaoci nisu zaboravili na pravu – a Sturgeon je znao da neće dozvoliti da joj neko odgovara bez njene predstave. Tako je bilo i kod sadašnjih pitanja. Kada je bio polako već predstavljeni, njen odgovor bio je potpuno određen – iako su suze govorile o njenim saznanjima. Ona je prepoznala pravdu, a i da je teško da joj neko odgovori – iako su zatvoreni pitanja bili neizbežni.
